„Želim da ovo bude poslednji put u njegovoj karijeri da je uradio ovako nešto. Moj cilj je da on sa 50-60 godina dođe kod mene i kaže mi da mu se to nikada više nije dogodilo. To je moj cilj za njega, a on će biti primer za sve ostale“, rekao je Albert Rijera.

Pogled Alberta Rijere dok je Osman Bukari napuštao teren bio je više nego oštar – pun razočaranja, ali i besa.

Španski trener je dobro znao da se čitav tok utakmice okreće za 180 stepeni u Plzenju, iako je svega dva minuta pre katastrofalnog i sramnog poteza brzonogog krila golman Mateus raširenih ruku slavio odbranjeni penal.

Potez Bukarija došao je u trenutku kada je mogao da se preseče možda i poslednji talas nade domaćeg tima. Ovakav postupak se jednostavno ne pravi, posebno ne na nivou Lige Evrope. Bukari nije samo pokazao nezrelost, već je i čitav tim, na čelu sa Rijerom, gurnuo u „rupu bez dna“.

Crvena zvezda nije samo primila četiri gola, već je delovala kao potpuno nemoćna i bespomoćna ekipa, bez snage da pruži bilo kakav otpor. Ne čudi to, kako je i sam španski trener istakao – nije isto igrati sa 11 ili 10 igrača na terenu, a pogotovo ne kada do toga dođe na ovako sraman način.

Bukari bi, ukoliko to već nije učinio, trebalo da se izvini svakom saigraču ponaosob, jer je upravo njegov potez odlučio ishod meča. Naravno, svoj deo odgovornosti nose i ostali igrači, kao i trener, ali se stiče utisak da bi u Plzenju utakmica izgledala potpuno drugačije da je fudbaler iz Gane odlučio da ostane priseban i mirno nastavi duel.

Sve najnovije sportske vesti pročitajte ovde.

Trenutak u kojem je Zvezda ostala sa igračem manje dodatno naglašava težinu njegove reakcije – u trenutku kada je rezultat bio 1:1, kada je penal odbranjen, i kada su misli tima bile usmerene ka opstanku u Ligi Evrope.

Sveobuhvatni vodič o tome kako funkcioniše UEFA koeficijent klubova i država pročitajte ovde.

FanSport

Share.

Od 2020. godine pratim sport onako kako bi svaki navijač voleo, izbliza, strastveno i bez filtera. Ono što me razlikuje nije samo ljubav prema igri, već sposobnost da uhvatim trenutak koji prolazi nezapaženo. Iza svakog teksta stoji priča koju statistika ne može da ispriča. Crvena zvezda i Partizan u noćima koje pamti ceo kontinent. Reprezentacija Srbije u trenucima koji spajaju naciju. Novak Đoković i Nikola Jokić dvojica koji su dokazali da sa ovih prostora možeš vladati svetom. Ja nisam samo novinar. Ja sam čovek koji voli sport previše da bi o njemu pisao na hladan način.

Leave A Reply