Ono što se poslednjih godina dešava više nije incident, niti emocionalno slavlje. Reč je o sistematskom i sve otvorenijem vraćanju ustaške ideologije u javni prostor, ovoga puta pod plaštom sporta i nacionalne euforije.

Nakon pobede hrvatske rukometne reprezentacije nad Mađarskom, u svlačionici i na društvenim mrežama čule su se pesme Marka Perkovića Tompsona, sa jasnim ustaškim porukama i direktnim aluzijama na pozdrav „Za dom spremni“.

Posebno je zabrinjavajuće što je takav sadržaj javno promovisao i saborski poslanik Miro Bulj, otvoreno veličajući igrače upravo zbog te ideološke poruke. Ovde više nema prostora za izgovore.

Pesme koje se pevaju nisu „obične rodoljubive numere“, već simbolički omaž onima koji su stvorili logore smrti. To su isti oni ljudi i ista ideologija koja je napravila Jasenovac, Jadovno, logore na Pagu, u Prebilovcima, kao i logore za srpsku decu – jedinstven zločin u Evropi.

To je ideologija koja je Srbe ubijala gde god je stigla, sa patološkom mržnjom i industrijom smrti. Kada se danas pevaju pesme koje te zločince predstavljaju kao „bele golubove“, to nije pesma – to je revizija istorije i otvoreno pljuvanje po žrtvama. To je poruka da je ustaška ideja živa, prihvatljiva i poželjna.

Problem je u tome što se čitav državni i društveni aparat u Hrvatskoj sve manje trudi da ustaštvo sakrije. Sport se koristi kao alibi. Pobeda kao opravdanje. A svako ko ukaže na problem proglašava se „neprijateljem“, dok se genocidna ideologija pere aplauzima i pesmom.

Svaki sledeći put sve manje sakrivaju za šta su i šta im je ideologija. Oni slave ustaše i pesmom „Bijeli golubovi“ odaju počast ustašama ubijenim kod Blajburga.

Tekst skandalozne pesme „Bijeli golubovi“ glasi ovako:

Bijeli križ opomenu šalje
Putniče, stani, ni koraka dalje
Ovđe je palo golubova jato
A bili su za dom, bili samo za to

Pomoli se, onda dalje kreni
Na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
S ognjem pakla tu su se sreli
Ostala su polomljena krila
A bili su za dom spremni

Bijeli križ opomenu šalje

Putniče, stani, ni koraka dalje
Ovđe je palo golubova jato
A bili su za dom, bili samo za to

Pomoli se, onda dalje kreni
Na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
S ognjem pakla tu su se sreli
Ostala su polomljena krila
A bili su za dom spremni

Za srpski narod ovo nije pitanje navijačke provokacije, već pitanje istorijskog pamćenja i dostojanstva. Ovakve pojave nisu „prošlost koja ne treba da nas zanima“, već jasan signal da ustaštvo nije poraženo – već da čeka pogodan trenutak da se ponovo legitimiše.

I zato je dužnost da se ovakve stvari nazovu pravim imenom: ovo nije sportsko slavlje, ovo je otvoreno ustaško divljanje.

FanSport/Informer

Share.

1 коментар

  1. Četnici bavite se svojim problemima. Ostavite šampione na miru. Mi ćemo pjevati što nam srce želi. A vi možete učiti kako se to velikani zabavljaju.

Leave A Reply